Zbirka Osobni arhiv Veljka Mandića

Veljko Mandić bio je liječnik i medicinski stručnjak svjetskog glasa na području kojim se bavio. Dobio je brojna međunarodna i domaća priznanja u struci, od kojih se neka nalaze i u zbirci Antimuzeja.

Rođen je u Dubrovniku, 8. XI. 1917., a preminuo u Zagrebu, 27. VII. 1992.

Završivši u Zagrebu studij medicine (1941.) i specijalizaciju iz ortopedije (1954.), djelovao je do 1961. u zagrebačkoj Klinici za ortopediju.

Bio je inicijator osnivanja te predstojnik Zavoda za rehabilitaciju i ortopedska pomagala (1961–66), a od 1966. do umirovljenja 1987. predstojnik Zavoda za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju.

Godine 1971. završio je specijalizaciju iz fizikalne medicine; bio je redoviti profesor zagrebačkoga Medicinskoga fakulteta. Bavio se problematikom medicinske rehabilitacije, osobito na području ortopedske protetike, balneoklimatologijom, napose balneološkom analizom i medicinskim značenjem peloida na hrvatskoj obali Jadrana, te izradio niz ekspertiza sastava i svojstava termomineralnih voda u Hrvatskoj

Uz to bio je strastveni i izuzetan fotograf, a svoje je fotografije često izrađivao u vlastitom laboratoriju.

Njegov privatni arhiv pronađen je u Zagrebu, na Gornjem Gradu u smeću, spašen je, sačuvan i pohranjen u Antimuzeju. U osobnom arhivu Veljka Mandića nalaze se njegove brojne fotografije, foto-dokumentarci s putovanja od 1950-ih sve do kraja 1980-ih godina, ali i starije fotografije iz vremena prije Drugog svjetskog rata. Tu su i brojni dokumenti, osobne stvari, prepiske, dnevnici, te osobni stručni dokumenti.

Zbirka Osobni arhiv dr. Veljka Mandića broji oko tri stotine izložaka.