Uz Trokutov rođendan: Antimuzej kao novi muzeološki koncept osobne kulturne autonomije

Naslovna fotografija: Vladimir Dodig Trokut – “Ja”, autoportret, zbirke Antimuzeja

Vladimir Dodig Trokut svojim je umjetničkim izričajem bio i kritičar, iako je to rijetko izgovarao i pisao, ali i izazivač umjetničkog mainstreama i nadriartističkog establišmenta, kojeg je smatrao kopipejsterskim paraumjetničkim proizvođačem onoga što se htjelo, pokušalo i dobrim dijelom uspjelo nametnuti kao umjetnost. U to je svrstavao, potpuno logično i razumljivo i samu kritiku, koja je podilaženjem mainstreamističkom shvaćanju i prihvaćanju umjetnosti i umjetnika kao stvaratelja, itekako pomogla i „držala ljestve” tom trendu koji je i danas u kulturnjačkim krugovima dominantan. Trokutova umjetnost bila je kontra-kontekst mainstreamu.

I više od toga.

Trokut je provocirao.

Fotografija: Vladimir Dodig Trokut – “Adamovo rebro”, zbirke Antimuzeja

Njegovo djelo bila je materijalizacija umjetničke moralne i etičke obaveze na prijezir onih koji svojom nadriumjetnosti uzurpiraju umjetnost samu. Svakim svojim djelom, osobnim pristupom umjetnosti, kao i autonomnim i autentičnim mujetničkim, stvaralačkim izričajem, Trokut je prokazivao lažnost (ne kao naličje nego) kao lice onoga što je društveno i kulturno prihvaćeno kao cijenjena i dominantna umjetnost.

Iz prikrajka društvene samoizlacije, čime je na određeni način iz svoje artističke povučenosti anticipirao ovo novo samoizlacijsko vrijeme koje u kontekstu umjetnosti ipak nije donijelo ništa novo, nego je ukopalo dominaciju onog istog mainstreama protiv kojeg je Trokut cijeli život umjetničko-anarhistički podrivao, Trokut je mainstream smatrao jednom velikom krivotvorinom krivotvorene krivotvorine loše krivotvorene krivotvorine, pa je ono što su oni sami sebi tepajući pozitivnim kritikama, recenzijama, nagradama i na kojekakve druge način, onm jednostavno smatrao podumjetnosti i običnim podilaženjem.

Kao kontra umjetnički smjer, Trokut je zauzeo nezahvalnu, ali veličanstvenu i ako ništa drugo vlastitu, poziciju provokacije. „Umjetnost jest provokacija”, rekao mi je u jednom razgovoru, kako sam to zabilježio u bilješkama s naših dugogodišnjih druženja, „A sve što nije provokacija falsificiranje je u cilju da se uzurpira jedini prostor u kojem pojedinac može biti autonoman i autentičan. Jer umjetnost je jedini stvarni prostor najostvarenije i najstvarnije osobne autonomije”.

U kontesktu ovih njegovih riječi, koje su ujedno i neka vrsta autodefinicije onoga što predstavlja suštinu filozofije umjetnosti Vladimira Dodiga Trokuta, potrebno revidirati i teze koje su mnogi iznosili u javnosti nakon Trokutove smrti. Teze o tome kako „Trokuta okolina nije razumjela”, kako „njegova umjetnost nije bila shvaćena”, što nije slučajno izvrtanje teza u svrhu toga da upravo oni protiv kojih se Trokut cijeli život umjetnički borio provokacijom, nakon njegove smrti zauzmu mjesto autoriteta za Trokutovu umjetnost i njegovo životno djelo, kako bi je prikazalo upravo onako kako to odgovara fensijanerskom mainstreamu kojem je pružao otpor i svojom autonomnosti i svojom autentičnosti.

Tako pokušavaju nakon njegove smrti falsificiranjem Trokuta sakriti vlastitu falsificiranost, i to je proces koji se u tišini, iza kulisa nadriumjetničke hiperprodukcije mainstreama odvija već treću godinu, a nažalost u tome ba ovaj ili onaj način sudjeluju i oni koji su se za života producirali kao Trokutovi prijatelji i suradnici, ili su se nakon njegove smrti nametnuli u javnosti kao takvi.

Što je opet svojevrsna krivotvorina, jer se Trokutova prisutnost u društvu i umjetnosti odvijala u realizarala na više razina i u više dimenzija, previše, da bi se njegov život i rad mogli tumačiti pojednostavljenim jezikom rigidne kritike i pojedinih prepisivačkih, povjesničara umjetnosti koji nikad nisu razumjeli niti razumiju tko je Trokut i što je Trokutova umjetnost. A kamoli da bi mogli proniknuti u Trokutovu filozofiju umjetnosti, koja je na izvjestan način kriptirana kompleksnosti njegove osobnosti, koju oni ne mogu uopće shvatiti.

U svojoj umjetnosti provokacije i otpora, umjetnosti osobne autnomije, Vladimir Dodig Trokut je umjetničkim konceptom Antimuzeja postavio svojevrsnu liniju razgraničenja između krivotvorine i autentičnosti, između podilaženja mainstreamu i autonomije.

Antimuzej u tom smislu ne samo da predstavlja novi i inovativni, nekonvencionalan, provokativan, netipičan muzeološki koncept kulturne autonomije, nego je neprekinuto umjetničko djelo, koje ne samo da nadživljava umjetnika u svojoj statičnosti, kao materijalna ostavština, nego duhovno, mentalno i energetski nadživljava umjetnika, nastavljajući proces umjetničke kreacije i nakon umjetnikove smrti, uvlačenjem svakoga, od promatrača, prijatelja, sugovornika, bilo koga tko je bio u dodiru s njim za života, u nastavak umjetničkog procesa, uvlačenjem u njegovu umjetnost i obuzimanjem njegovom filozofijom umjetnosti kao čuvara memorije postojanja i energije ljudskog stvaranja, od Antimuzeja i nakon smrti nastaje monumentalno umjetničko djelo neprekinute kreacije na ideji, energiji i filozofiji Trokutove umjetničke i osobne autonomije i autentičnosti.

Fotografija: Vladimir Dodig Trokut – “Posljednja večera”, zbirke Antimuzeja

Danas je Antimuzej u tom smislu ne samo muzejski, izložbeni postav, nego i oživotvorenje Trokutove ideje, njegove filozofije no-arta, ali i anti-artizma, oživotvorenje njegove trajne provokacije, koja nastavlja provocirati, prozivati, izazivati, ali i stvarati energijom autentične umjetničke misli prvog anarhiste umjetnosti jugoistočne Europe Vladimira Dodiga Trokuta.

I ono što ostaje kao važna ideja vodilja, i trajna poruka Trokutovog umjetničkog stila – društvena neprihvatljivost u umjetnosti je više nego prihvatljiva. Čak i poželjna. Ona je prvi znak vlastitosti i nepodilaženja “artisoidima”, kako je Trokut u razgovorima znao nazivati one koje je smatrao “narcisoidnim pripadnicima artističkog mainstreama”.

Domagoj Margetić

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s