Uz rođendan španjolskog borca: Rijetke ratne fotografije Koče Popovića iz 1944.

Iako postoji veći broj fotografija Konstantina Koče Popovića u partizanima, fotografije u opuštenijem izdanju tijekom antifašističke borbe vrlo su rijetke, pa tako niti na internetu nema dostupnih takvih fotografija.

Vladimir Dodig Trokut u svojim je zbirkama sačuvao čak dvije takve rijetke i vrijedne fotografije Koče Popovića, snimljene u trenucima odmora i opuštanja na ratištu u Bosni i Hercegovini 1944. godine, kad je Koča već bio jedan od najvažnijih komandanata antifiašističkog pokreta u tadašnjoj Jugoslaviji.

Posebno je zanimljivo što su ove dvije fotografije numerirane i potpisane od autora, što im dodaje na vrijednosti, jer je vidljivo da ih je snimio jedan od ratnih fotografa i novinara.

Fotografije su označene štambiljom „J. Ercegović (sudac), fotoreporter – novinar, Split”, te su potpisane od autora na desnom kraju poleđine fotografije, označene su i internim numeracijama autora F.28/EJ 16 i F.28/EJ 17.

Na jednoj fotografiji na poleđini je napisano pisaćom mašinom na papiru koji je nalijepljen na poleđini: „Moma Đurić, Koča Popović i Vaso Jovanović, Bosna 1944. god.”, dok je na drugoj fotografiji na poleđini napisano: „1. Momo Đurić 2. Koča Popović 3. Vlado Ščekić”.

Na ovim rijetkim fotografijama tako su se uz Koču Popovića našla još dvojica antifašističkih generala Vaso Jovanović i narodni heroj Vlado Ščekić, koji su bili među značajnijim ljudima antifašističke borbe na Balkanu.

Fotografije se čuvaju u zbirkama Antimuzeja.

Koča Popović rođen je u Beogradu 14. ožujka 1908. kao sin bogatog bankara. Školovao se u dominikanskom internatu u Švicarskoj, a studirao filozofiju u Parizu, na Sorboni, gde se kretao u nadrealističkim krugovima, u ljevičarskom svijetu pjesnika, književnika i umjetnika.

U španjolskom građanskom ratu stekao je čin artiljerijskog kapetana Republikanske vojske. Bio je najpopularniji partizanski komandant, drugačiji od svih ljudi iz Titovog najužeg okruženja.
Vladimir Nazor za njega je svojevremeno rekao: “Koča je čudo među nama”. Poslije Drugog svjetskog rata bio je načelnik Generalštaba, ministar vanjskih poslova, potpredsednik Republike i član Predsedništva SFRJ.
Na dužnost člana Predsjedništva SFRJ osobno je 1970-ih godina podnio ostavku Titu. Umro je u Beogradu 20. listopada 1992., na dan oslobođenja glavnog grada nekadašnje države.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s